Mi smo Kristovi vjernici (Ambasadori milosti Božje), crkva živoga Boga na prostoru Balkana (Hrvatska, Srbija, BiH, Slovenija, Makedonija, Crna Gora i dijaspora).
Vjernik milosti znači da razumije spasenje milošću po vjeri, da je spasenje besplatan dar, i da spasenje od pakla čovjek ne može zaslužiti svojim dobrim djelima jer smo svi grešnici i svi smo rođeni na Adamovu grešnu narav. To je ono najbitnije za svakoga čovjeka.
Čovjek je spašen i dobija na dar vječni život kad spozna da je grešnik i da je bez nade (pokajanje - promjena misli), i tada povjeruje u Kristovo savršeno i dovršeno djelo. Zakon Božji je dan čovjeku da mu pokaže i objavi da je grešnik, i da zaslužuje kaznu. Zakon u Bibliji nikad nije dan da se čovjek po njemu spasi, nego da ga optuži i osudi, kad čovjek spozna da je prekršio zakon, tada shvati da mu treba Spasitelj. A Radosna vijest (Kristovo Evanđelje Milosti) je da nas je Krist spasio, otkupio, pomirio i proslavio svojom krvlju na križu, umro za naše grijehe i uskrsnuo za naše opravdanje kao dokaz da su svi grijesi oprošteni, jer da Krist nije platio za sve naše grijehe ne bi bio uskrišen. Zato je čovjeku bitno da vjeruje u Krista (Boga očitovanoga u tijelu) kao otkupninu na križu za njegove grijehe i u Njegovo uskrsnuće. Budući da je Krist jedini bio bez grijeha, On jedini posjeduje Božju pravednost, dok je mi nemamo. Na križu je Bog uračunao sve naše grijehe Kristu, da bi nama koji povjerujemo bila uračunata Božja pravednost, i to je dar Božji. Božja milost obiluje nad grijehom.
Čovjek kada je spašen i kad sagriješi tada Bog ne vidi njegov grijeh jer vidi svog Sina koji je platio taj grijeh. Kristova krv je toliko moćna da može pokriti i oprostiti sve naše grijehe (prošle, sadašnje, buduće). Uostalom kad je Krist umro svi naši grijesi su bili u budućnosti jer je On umro prije 2000. godina. To znači da su svi naši grijesi plaćeni. Zato je jako bitno shvatiti spasenje vjerom, bez naših djela, samo vjera spašava jer je spasenje dar, a ne naša zasluga, nema hvastanja grešnika pred Bogom.
Čovjek kad svojevoljno povjeruje u Krista kao svoga jedinoga Spasitelja, tada ga Duh Sveti (treća Božanska osoba) krsti i identificira sa Kristovom smrću i uskrsnućem. Razapeti smo sa Kristom i sada On živi u nama putem svoga Duha koji nas je i zapečatio za Dan otkupljenja novoga tijela. Imamo vječnu sigurnost jer je spasenje besplatan Božji dar, jednom spašen, zauvijek spašen! Naša djela nakon spasenja će odlučivati o našoj vječnoj nagradi koja će se očitovati na Sudu Kristovom nakon uznesenja crkve. Nagrada ovisi o duhovnom plodu kojeg smo donosili kao vjernici. Zbog toga je jako bitno da čovjek spozna svoj novi identitet u Kristu kao novo stvorenje.
A sada kako živjeti kad smo spašeni, tj naša služba? Isto onako živimo kako smo i spašeni, milošću po vjeri!! Neki ljudi misle, spašeni smo milošću, e sada smo pod zakonom pa moramo vršiti zakon, to je laž!
Život vjernika je motiviran ljubavlju, ljubav Kristova nas obuzima i potiče da činimo dobra djela, a ne da nas vraća pod Zakon! Zakon je nemoćan da nas usavrši jer nikoga učinio savršenim, to jasno vidimo u Starom Zavjetu. Pavao naziva zakon nemoćna i bijedna počela; i to govori spašenim vjernicima u Galaciji koji su spašeni kao i mi. Svrha Božjeg Zakona je da nas osudi i da pokaže pravu sliku nas grešnika.
Evo kako funkcionira život vjernika; sve što radim je na slavu Božju, a to je proslavljanjem Krista kao Spasitelja, a dobra djela koja činim je zbog toga da proslavim Spasitelja i da nespašene dovedem do Krista. To je jedini cilj i bit vjere. Ako činim dobra djela zato da ja budem savršen onda se uzvisujem i postajem ohol. Ja sam savršen samo u Kristu i samo Njega proslavljam, On je učinio sve za mene, ja sam mrtav, moje tijelo je razapeto sa Kristom i moj je život skriven s Njim. Krist živi u meni!
Kad danas kažemo Zakon, to ne mora samo značiti Mojsijev, zakon može značiti i današnji tzv Kršćanski zakon koji ljude stavlja pod neka pravila, norme itd, a to je definicija religije i legalizma. Religija uvijek uzvisuje čovjeka kroz opravdanje dobrim djelima, što je krivovjerje jer tada ukidamo Kristovu pravednost.
Naša poniznost, slabost i nemoć je naša realnost i stoga se trebamo potpuno pouzdati u Boga i u Njegovu snagu, Krist tada živi u tebi u potpunoj slobodi.
Jako je bitno što vjernik čini nakon spasenja, jer će svaki od nas dati račun pred Bogom na Kristovom Sudu. Oni koji su hodali u Duhu i u Božjoj slobodi će primiti nagradu, a oni vjernici koji su sebe stavili pod Zakon ili koji su hodali u tijelu će štetovati na Kristovom Sudu, neće primiti nagradu.
Praktične stvari koje su bitne kod vjernika za rast u vjeri: Kao prvo najbitnije je čitanje i učenje Biblije, tada riječ Božja djeluje u vama, Biblija je Mač Duha, i ona razdvaja u tebi tjelesno od duhovnog. Mudrost, razumijevanje i znanje Božje ti daje rast u vjeri. Čovjek kad je tek spašen, on je beba u Kristu, treba mu duhovne hrane, a to je Biblija. Ali Bibliju treba pravilno razdvajati tj znati što je za danas, što je za prošlo doba i što je za buduće doba. Ne možete uzeti nauk koji je za Izrael i primijeniti ga za danas. Kao npr Petar nije naš Apostol, dvanaest apostola su apostoli za narod Izrael i oni će suditi dvanaest plemena Izraela. Naš apostol je Pavao jer je on poslan poganima, a to smo mi, čak i današnji Izrael se smatra poganskim za Boga.
Druga stvar koja je bitna je molitva u zahvalnosti, bilo što možete moliti, ali sa većim biblijskim znanjem počinjete moliti onako kako Bog želi da molite jer tada znate koja je volja Božja za danas. Molitva razbuđuje instalirani nauk u vama i ona je pokretač duhovnog života u vama.
Treća stvar je evangelizacija, i to je jako bitno jer je Božja volja da se svi ljudi spase, a budući da smo mi Kristovo tijelo, Bog preko nas ambasadora danas djeluje da proslavimo Njegovu Milost i Spasitelja Isusa Krista. Ako imamo ljubavi tada nećemo dopustiti da nespašeni završe u paklu, stoga trebamo propovjedati Kristovo evanđelje Milosti koje je snaga Božja za spasenje svima koji vjeruju.
I nakon toga idu ispravci, ukori, pomaganja, izgradnja itd.
Biblija treba biti prevedena u skladu sa Engleskom King James Version, treba biti prevedena iz Hebrejskog Mazoretskog texta za Stari Zavjet, i Sirijskog Prihvaćenog (textus receptus) grčkog teksta za Novi Zavjet. Na našem jeziku je najbolja Vrtarićeva Živa Riječ, čuvajte se Vatikanskih verzija koje dolaze iz Aleksandrijskih korumpiranih izvora.
Čitanje Biblije: Obavezno najprije proučiti Pavlove poslanice, jer je on naš Apostol za pogane. Njemu je Uskrsli Krist dao informacije za današnje doba milosti, samo njemu, i to je bilo skriveno do Pavla, TAJNA MILOSTI BOŽJE.
Kad taj program završi Bog će opet nastaviti tamo gdje je stao sa Izraelom (Djela 7), a to čitate od Hebrejima do Otkrivenja; te knjige nisu za danas da ih slijedimo u nauku. Ali mi trebamo sve knjige u Bibliji proučavati do zadnjeg detalja. Svaki stih u Bibliji je istinit i duhovan, ali nije svaki stih u Bibliji da ga slijedimo u nauku. Naravno postoje transdispenzacijski stihovi u Bibliji koji vrijede za sva doba.
U Bibliji je glavno pravilo: Tko govori, što govori, kome govori i jesam li ja u toj grupi slušatelja. Ako doslovno ne shvatite kontekst i ne slijedite ta pravila, imati ćete veliku konfuziju, kao što i vidimo danas u kršćanstvu. razlog toga je jer ne razumiju što je Božja volja za danas u dispenzaciji Božje milosti, a što je za Izrael i zakon tj proročki program.
Poslanica Rimljanima je danas temelj za svakog vjernika, nju treba proučiti detaljno, zatim sve ostale Pavlove poslanice do Filemona, a tek nakon toga sve ostale knjige u Bibliji.
Dakle, da rezimiramo:
Što čovjeka čini istinskim Kršćaninom?
1) Čovjek je kršćanin ako vjeruje da je Biblija riječ Božja, koja je nadahnuta, sveta, istinska, čista, savršena i sačuvana riječ koja postoji danas u papirnatom obliku od 66 knjiga. Jako je bitno da je Biblija prevedena iz Mazoretskog teksta za Stari Zavjet, i prihvaćenog Bizantskog teksta (Textus Receptus) za Novi zavjet, savršeni prijevod nalazimo u Engleskoj King James Version.
2) Čovjek je kršćanin ako vjeruje u Jednoga Boga koji se očituje u tri različite osobe (Otac, Sin i Duh Sveti).
3) Čovjek je kršćanin ako vjeruje da je Isus Krist očitovani Bog u tijelu, koji je umro na križu, pokopan i treći dan uskrsnuo u novom tijelu, koji će doći suditi žive i mrtve.
4) Čovjek je kršćanin ako vjeruje da je spašen isključivo i jedino Kristovim dovršenim djelom za sve naše grijehe. Ako čovjek ne vjeruje da je krv Kristova platila cijenu za sve njegove prošle, sadašnje i buduće grijehe na križu, tada tri prijašnja temelja postaju beznačajna.
Jer savršena riječ jasno svjedoči i naučava da je Krist jedini Spasitelj. Ako ne vjerujete da je čovjek spašen Milošću kroz vjeru u smrt, pokop i uskrsnuće Kristovo za naše grijehe i opravdanje tada niste biblijski vjernik, niste kršćanin. Tada i ne vjerujete da je Otac poslao svoga Sina da nas spasi, i u Duha Svetoga da nas krsti i zapečati za dan otkupljenja. Ako spasenje ovisi o nekom malom stvorenom bogiću Isusu, a ne o Bogu koji se ponizio i postao čovjek da može umrijeti za naše grijehe, tada niste kršćanin.
Temelj kršćanstva je Gospod i Spasitelj Isus Krist iz Biblije na slavu Boga Oca, kojega Crkva Tijelo Kristovo kroz Duha Svetoga slavi u istini i ljubavi.
Milost i mir u Kristu, Krist je sve i u svemu na slavu Boga Oca i zajedništva Duha Svetoga.